Glinena (zemljana) gradnja

Što je glina?

U geotehnici, prema bitnim tehničkim karakteristikama tlo se klasificira u kategorije: koherentno tlo(glina, prah) i nekoherentno tlo(šljunak, pijesak). Glina nastaje raspadanjem stijena pod atmosferskim utjecajima i sastoji se od sitnih čestica minerala, nalik pločama, manjih od 0,002mm o kojima ovise svojstva poput plastičnosti, bubrenja i sl.

Više je od običnog blata.

Glina je materijal korišten u građevinskim konstrukcijama tisućljećima u svim dijelovima svijeta, od jednostavnih kućica u Africi, višekatnica u Arabiji, posebnih objekata za skladištenje hrane i vrijednih stvari u Aziji, građevina za obranu, nepečene cigle u Americi, do raskošnih dvoraca u kišnoj Engleskoj. Slika zemljane gradnje nam je prapovijesna, niskotehnološka. Što ako je takva percepcija kriva? U ovome izazovnome trenutku modernog svijeta, loše kvalitete zraka znanost ponovo otkriva jedan od najstarijih građevinskih materijala kao sofisticirano rješenje za budućnost.

Zašto? Odgovor je jednostavan. Glina nije više alternativa za čudake već industrijski procesuiran, znanstveno dokazan materijal koji ima određena svojstva bolja nego konvencionalni materijali.

Zaboravite stereotipe, glina je standardizirani, visokotehnološki materijal.

Glina u graditeljstvu slovi kao nepredvidljiv, prljav, loš materijal kojeg koriste čudaci, „alternativci”, „anarhisti”... Današnji glineni materijali su industrijski napravljeni pod strogim uvjetima kontrole kvalitete i ponašaju se predvidljivo poput drugih konvencionalnim građevinskih materijala.

U Njemačkoj, ali i u drugim državama, zemljana gradnja je standardizirana DIN normama što arhitektima i inženjerima daje sigurnost pri korištenju poput željeza, betona ili gipsa. Trenutan je fokus uključiti glinene blokve u Eurocod, europske norme za graditeljstvo.

Takva standardizacija je temeljena na strukturnim svojstvima glinenih proizvoda. Blokovi napravljeni od nepečene gline imaju sličnu tlačnu čvrstoću poput blokova od porobetona (siporeks), te je dopušteno njihovo korištenje u gradnji višekatnica.

To nije samo zid, već aktivni branitelj vašeg zdravlja.

Možda i najzanimljivije je otkriće sposobnosti gline da se aktivno bori s patogenima i pročišćava zrak. Prema studiji sveučilišta CEU San Pablo neke vrste gline s s dodacima imaju snažnu virocidnu aktivnost. Ta glina smanjuje infekcije virusom, uključujuću SARS-CoV-2, gripa i herpes simplex za više od 99% u samo 10 minutnom kontaktu.

Isti materijal je uspješan i u borbi protiv bakterija i gljivica.

Nadalje, istraživanje institucija poput German Federal Institute for Materials Research and Testing (BAM) pokazuju da zemljani materijali mogu upiti štetne organske hlapljive spojeve (VOC) efektivnije od konvecionalnih materijala koji se nalaze na zidovima. Ova otkrića pokazuju nam velike mogućnosti pri kreiranju zdravijeg okoliša u našim domovima, kućama, stanovima, školama, bolnicama, muzejima, arhivima itd.

Glina je prirodni klimatski uređaj koji diše u vašu korist.

Jedna od najznačajnijih svojstava gline je njezina higroskopnost. Jednostavnim rječnikom rečeno, glina djeluje kao spužva, upija višak vlage iz zraka kada je ima puno i otpušta ju natrag kada je ima malo, prirodno uspostavlja ravnotežu, poput ostalih prirodnih materijala. Takva pasivna kontrola mikroklime pomaže u održavanju optimalne vlage u prostoru između 40 i 60 %, u rasponu idealnom za respiratorno zdravlje i plijesni. Iz tih razloga glinena žbuka je odličan izbor u modernim domovima, ljudi iz prošlosti su to intuitivno znali.

Glinena žbuka u kupaonici

Znanstvena istraživanja su uvjerljiva po pitanju sposobnosti gline žbuke za upijanje vodene pare, 2 do 6 puta više od cementne, vapnene ili gipsane žbuke. Neke glinene žbuke mogu upiti i preko 100 g/m2 vlage u 12 sati. Takav kapacitet ima dramatični efekt u našem svijetu. Važna studija slučaja je arhivska zgrada u Arheološkog parka u Xantenu u Njemačkoj gdje je 4 cm glinene žbuke rezultiralo otprilike 50 %-tno manjom cijenom održavanja potrebnih mikroklimatskih uvjeta i otprilike smanjenjem korištenja moderne tehnologije za trećinu.

Nije samo za ekološke kuće, već i za luksuzne prostore.

Suprotno od rustikalne završne obrade, glinena žbuka može biti urađena i kao vrhunski završni sloj kojeg cijene vodeći arhitekti zbog estetske raznolikosti i sofisticirane teksture. Razne tvrtke stvaraju proizvode po mjeri koje postaju tražena karakteristika u luksuznim komercijalnim i ugostiteljskim objektima diljem svijeta

Neki od primjera su trgovine COS-a, zrakoplovna luka Red Sea u Saudijskoj Arabiji, luksuzno odmaralište Nujuma, Ritz-Carlton Reserve i mnogi drugi.

Raspon estetske raznolikosti završnih glinenih žbuka je velik. Od satenastok izgleda koji može imitirati kamen, do zrcalno glatkih površina. Ovo svojstvo prilagodljivosti glinene žbuke čini ju jednim od poželjnijih materija u modernim prostorima kojima su važne dobrobiti korisnika i visoki dizajn.

Polirane kugle od gline

Najveća slabost je tajna njezine savršene održivosti

Glavni paradoks gline je da njezina „slabost” (osjetljivost na vodu) je ujedno i prednost, izvor velike ekološke „snage”. Stvar je u tome kako se stvrdnjava. Dok cement prolazi kroz nepovratnu kemijsku reakciju da bi očvrsnuo, slično procesu pečenja kolača, gline se stvrdnjava kroz čisto fizički i povratni proces: sušenje.

Zbog tog povratnog procesa, glinenu žbuku je moguće beskonačno puta reciklirati bez gubitka kvalitete. Stari, očvrsnuli glineni proizvodi mogu se jednostavno usitniti, pomiješati s vodom i ponovo upotrijebiti kao kvalitetni materijali bez velikog uloga energije. Idealan zatvoreni sistem, stvarnu reciklažu, ne reciklažu niže kvalitete koju prolaze materijali poput betona koji se često usitnjava kako bi se koristio kao manje kvalitetan agregat.

Taj princip je tako važan da je u Njemački standard gradnje impementiran „Reinheisgebot” (zakon o čistoći), koji zabranjuje kemijske dodatke u glinenim žbukama kako bi reciklaža bila 100 %-tna. Ovo jedinstveno svojstvo ima važan ekološki utjecaj, a studije pokazuju da korištenje nepečene gline može smanjiti CO2 otisak i do 90% u usporedbi s ostalim sustavima na bazi minerala.

Odgovor je ispod naših nogu

Ove dobrobiti nisu izolirane prednosti, one su međusobno povezane. Sam „Zakon o čistoći” koji zabranjuje upotrebu kemijskih aditiva kako bi se osigurala savršena reciklaža isto tako čuva prirodna svojstva gline u nepromijenjenom stanju. Ova čistoća omogućuje glinenoj žbuci da „diše” – regulira vlagu, apsorbira toksine, štiti naše zdravlje. Održivost gline je neodvojiva od njenih svojstva kao visiokotehnološkog branitelja naše dobrobiti. Glina je materijala u kojem su se spojila stara mudrost i moderna znanost.

Sa svim prednostima, koliko će trebati glini da postane standardni svakodnevni građevinski materijal?